Bérenger
Bérenger je poluautobiografski lik kojeg je stvorio Eugène Ionesco u nekoliko svojih drama. On izražava Ionescovo čudenje i strepnju za otuđenost stvarnosti. On je komično naivan, čime zadobiva simpatiju publike. U Neplaćenom ubojici on susreće se sa smrću u obliku serijskog ubojice. U Nosorogu on promatra svoje prijatelje kako se jedan po jedan pretvaraju u nosoroga dok on sam ostaje nepromjenjen protiv tog vala konformizma. Baš u ovoj drami, Ionesco silno izražava njegov strah prema ideološkom konformizmu, inspiriranoj usponom Željezne garde u Rumunskoj za vrijeme 1930-ih. Kralj umire iz 1962. predstvlja ga kao kralja Bérengera I., lika prosječnog čovjeka koji se pokušava pomiriti sa vlastitom smrću. Zadnja drama u kojoj se pojavljuje je Zračni pješak iz 1963.
- p
- r
- u
- Rodica Ionesco
- Bérenger
- Teatar apsurda
- La Cantatrice chauve (1950)
- Les Salutations (1950)
- La Leçon (1951)
- Le Salon de l'automobile (1951)
- Les Chaises (1952)
- Le Maître (1953)
- Victimes du devoir (1953)
- La Jeune Fille à marier (1953)
- Amédée ou Comment s'en débarrasser (1954)
- Jacques ou la Soumission (1955)
- Le Nouveau Locataire (1955)
- Le Tableau (1955)
- L'Impromptu de l'Alma (1956)
- Tueur sans gages (1959)
- Scène à quatre (1959)
- Rhinocéros (1959)
- Apprendre à marcher (1960)
- L'Œuf dur (1961)
- Délire à deux (1962)
- L'avenir est dans les œufs (1962)
- Le roi se meurt (1962)
- La Photo du colonel (1962)
- La Colère (1962)
- Le Piéton de l'air (1963)
- Exercices de conversation et de diction française pour étudiants américains (1964)
- La Soif et la Faim (1964)
- Pour préparer un œuf dur (1965)
- La Lacune (1966)
- Jeux de massacre (1970)
- Macbett (1972)
- Ce formidable bordel ! (1973)
- L'Homme aux valises (1975)
- Voyage chez les morts (1980)
- La Vase (19..)
- Notes et contre-notes (1966)
- Découvertes (1969)
- Antidotes (1977)
- Un homme en question (1979)
- Hugoliade (1982)
- Non (1986)
- La Quête intermittente (1988)
- La Photo du colonel (zbirka novela, 1962)
- Le Solitaire (roman, 1979)
- Le Maître (opera, 1959; glazba: Germaine Tailleferre)
- Maximilien Kolbe (opera, 1985; glazba: Dominique Probst)
Ovaj članak o književnosti je u začetku. Možete pomoći Wikipediji tako što ćete ga proširiti. |