Ivo Brešan

Ivo Brešan
Ivo Brešan na premijeri filma "Nije kraj" u Zagrebu 2008. godine.
Biografske informacije
Rođenje(1936-05-27)27. 5. 1936.
Vodice, Jugoslavija
Smrt3. 1. 2017. (dob: 80)
Zagreb, Hrvatska
NacionalnostHrvatska
Obrazovanje
Zanimanjepisac
Opus
Književne vrstedrama, filmski scenario
Znamenita djela
Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj
Nagrade
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2001.)

Ivo Brešan (Vodice, 27. svibnja 1936. – Zagreb, 3. siječnja 2017.), jugoslavenski i hrvatski književnik i scenarist poznat po grotesknim tragikomedijama. Veliki uspjeh doživio je 1971. djelom Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja. Drama je tri godine kasnije adaptirana u istoimeni film Krste Papića. Napisao je 23 izvedene drame, dvanaest romana, dvije zbirke priča i osam filmskih scenarija.

Biografija

Rodio se u Vodicama, gdje mu je otac za vrijeme Drugog svjetskog rata bio član KPJ, a kasnije i u partizanima, zbog čega mu je porodica bila progonjena od talijanskih fašista.

U Šibeniku je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, jugoslavenske jezike i književnosti diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960. Od tada profesor u šibenskoj gimnaziji (tj. Centar za odgoj i obrazovanje), a od 1983., umjetnički voditelj u Centru za kulturu i Jugoslavenskom festivalu djeteta u Šibeniku. Pisati je počeo još u gimnaziji, a prve novele objavio je u časopisu ‘Šibenska revija’. Usporedo je bio glumac amater u dramskoj družini »Kolo« i profesionalnom šibenskom kazalištu.

Piše i eseje (Kontinuitet metafizičkog u hrvatskoj književnosti, Vidik, 1971.), no odlučuje se za dramsko i scenarističko stvaranje. Prvi dramski tekst ‘Četiri podzemne rijeke’ objavio je 1970., a punu afirmaciju donijela mu je ‘Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja’, praizvedena 1971. u zagrebačkom Teatru &TD, društvenokritička komedija zasnovana na poredbi ShakespeareovaHamleta’ sa zbiljom sela u Dalmatinskoj zagori

I u ostalim dramskim djelima nasrće na savjest i svijest suvremenika. Najizazovniji je u moralitetu Nečastivi na filozofskom fakultetu (Mestno gledališče ljubljansko, 1982), gdje faustovskom uzorku suvremenog intelektualca suprotstavlja dogmatske izdanke klera i vlasti. Polemičnost i aktualnost obilježuju burlesku Smrt predsjednaka kućnog savjeta (Dramsko kazalište Gavella, 1979), Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću (Łódź 1980), kojom se parafrazira Gogoljev Revizor, te Arheološka iskapanja u selu Dilj (Histrioni, 1981), kojima se niječe mogućnost postojanja Platonove »idealne države«. Dijalog s književnim djelima svjetskih klasika B. nastavlja i u tragediji Anera (Kazalište Marina Držića, 1984), gdje sudbinsku funkciju božje volje iz Racineove Fedre preuzima politika, a Hidrocentrali u Suhom dolu (Narodno pozorište u Sarajevu, 1986), intertekstualna je paradigma Moliereov Tartuffe. U srednjodalmatinsko selo smjestio je i Pirandellovu dramu Liola (zagrebačka Komedija pod naslovom Lubin, 1982). Beogradsko Pozorište »Susreti« izvelo je komad Viđenje Isusa Krista u kasarni VP 2507 (1984).

Brešanove drame izvedene su u devet evropskih zemalja, najviše u Državnomu satiričnom kazalištu Maszkaron u Krakowu. Predstava Hamleta u selu Mrduša Donjauprizorena je u desetak poljskih kazališta i snimljena za TV, tiskana u njemačkom prijevodu (Wien, München 1978), a izvodila se i u SSSR-u (Talin), Mađarskoj (Szeged), Bugarskoj (Sofija), Čehoslovačkoj (Ostrava), Austriji (Volkstheater, Beč), SR Njemačkoj (Thalia theater, Hamburg), Danskoj (Odense) te u Švedskoj, gdje je prikazana i na TV.

Drame je objavio u domaćim i stranim časopisima, a zastupljene su i u Antologiji savremene jugoslovenske drame (O. Lakićević, Beograd 1984) te u Antologiji hrvatske drame (B. Hećimović, Zagreb 1988). Tiskan je i njemački prijevod Nečastivoga na filozofskom fakultetu (Wien, München 1981). B. je autor ili suautor pet filmskih scenarija (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Izbavitelj, Tajna Nikole Tesle, Obećana zemlja i Donator). Piše i TV drame (Dva sanduka dinamita, Trideset konja) i TV serije.

Za Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja nagrađen je 1972. »Sterijinom« i »Gavellinom« nagradom, za Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću dobio je »Gavellinu nagradu« 1979, a 1985. primio je »Sterijinu nagradu« grada Vršca za komediju. Dobitnik je Nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo 2001., a 2008. dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski za roman 'Kate-drala'.

Osim književnosti, pisao je i filmske scenarije. Radio je s Krstom Papićem (´Izbavitelj´, Lisice', 'Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja') i Veljkom Bulajićem (''Dona-tor', 'Obećana zemlja'), a potom za svog sina Vinka Brešana (‘Kako je počeo rat na mome otoku’ i ‘Maršal’).

Djela

Drame

  • Groteskne tragedije, drame, Zagreb, 1979.
  • Nove groteskne tragedije, drame, Zagreb, 1989.
  • Tri drame, drame, Zagreb, 1993.
  • Utvare, drame, Zagreb, 1997.

Proza

  • Ptice nebeske, roman, Zagreb, 1990.
  • Ispovijedi nekarakternog čovjeka, roman, Zagreb, 1996.
  • Spletke, Zagreb 1997.
  • Pukotine i druge priče, 2000.
  • Astaroth, roman, 2001.
  • Kockanje sa sudbinom, roman, 2002.
  • Država Božja 2053., roman, Sysprint, Zagreb 2003.
  • Vražja utroba, roman, Sysprint, Zagreb 2004.
  • Tri života Tonija Longina, roman, Jutarnji list, Zagreb 2005.
  • Gorgone, Naklada Ljevak, Zagreb 2006.
  • Katedrala (roman), Naklada Ljevak,Zagreb 2007

Izvedena djela (premijere)

  • Četiri podzemne rijeke, 1970.
  • Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, 1971., Teatar Itd
  • Smrt predsjednika kućnog savjeta, Gavella, 1979.
  • Svečana večera u pogrebnom poduzeću, Lodz, Poljska,1979., Teatr Novy
  • Arheološka iskapanja kod sela Dilj, Bribirska Glavica kod Šibenika, 1980 . Histrioni
  • Nečastivi na Filozofskom fakultetu, 1982., Ljubljana , Mestno gledališče
  • Anera, Dubrovnik, Kazalište Marin Držić, 1984.
  • Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507, Beograd, Pozorište Boško Buha, 1988.
  • Hidrocentrala u Suhom Dolu, Ljubljana, Mestno gledališče, 1985.
  • Veliki manevri u tijesnim ulicama, Zagreb " Komedija ", 1990.
  • Kratki kurs dugog propadanja (Mastodont, Autodenuncijacija, Kako je drug Jere Pičak isključen iz Saveza komunista, Egzekutor), Gavella, Zagreb, 1991.
  • Islandski stražari, Žar ptica, 1993.
  • Ledeno sjeme, Lublin, Poljska, 1993.
  • Stani malo, Zvonimire, Trešnja, Zagreb, 1994.
  • Potopljena zvona, HNK, Zagreb, 1994.
  • Julije Cezar, HNK, Split, 1995.
  • Nihilist iz Velike Mlake, HNK, Zagreb, 1998.
  • Utvare, HNK, Osijek, 1998.
  • Gnjida, Kerempuh, Zagreb, 1999.

Scenariji

  • Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1973.)
  • Izbavitelj (1976.)
  • Tajna Nikole Tesle (1980.)
  • Obećana zemlja (1986.)
  • Donator (1989.)
  • Kako je počeo rat na mom otoku (1996.)
  • Maršal (2000.)
  • Libertas (2004.)

Tv-drame i serije

  • Ptice nebeske, 1989.
  • Egzekutor, 1991.

Vanjske veze

  • Ivo Brešan, IMDB
  • p
  • r
  • u
Godišnje nagrade Vladimir Nazor za književnost
Za književnost

1959: Vesna Parun   1962: Petar Šegedin   1964: Dobriša Cesarić i Jure Kaštelan   1965: Ranko Marinković   1966: Jure Franičević-Pločar   1968: Slobodan Novak   1969: Krsto Špoljar   1970: Stanko Lasić i Antun Šoljan   1971: Oto Šolc   1972: Nikola Milićević i Svetozar Petrović   1973: Živko Jeličić   1974: Marin Franičević   1975: Vesna Krmpotić i Predrag Matvejević   1976: Zvane Črnja i Milivoj Solar   1978: Drago Kekanović i Milivoj Slaviček   1979: Ivan Katušić i Miroslav Slavko Mađer   1980: Tito Bilopavlović i Nikica Petrak   1981: Ivan Slamnig i Danijel Dragojević   1983: Zvonko Maković   1984: Luko Paljetak   1985: Nedjeljko Fabrio i Zvonimir Majdak   1986: Viktor Žmegač   1987: Nusret Idrizović i Augustin Stipčević   1988: Branimir Bošnjak   1989: Zvonko Mrkonjić   1990: Bruno Popović   1991: Željka Čorak   1992: Slavko Mihalić   1993: Sibila Petlevski   1994: Ivan Golub   1995: Ante Stamać   1996: Jozo Laušić   1997: Željko Knežević   1998: Jakša Fiamengo   1999: Goran Tribuson   2000: Stanko Andrić   2001: Drago Glamuzina   2002: Andriana Škunca   2003: Renato Baretić   2004: Luko Paljetak   2005: Delimir Rešicki   2006: Mate Ganza   2007: Mirko Kovač   2008: Anka Žagar   2009: Ivana Šojat-Kuči   2010: Nada Gašić   2011: Zoran Ferić   2012: Tatjana Gromača   2013: Milko Valent   2014: Josip Mlakić   2015: Delimir Rešicki   2016: Krešimir Nemec

Za životno djelo

1962: Miroslav Krleža   1967: Vjekoslav Kaleb i Dragutin Tadijanović   1968: Gustav Krklec i Dobriša Cesarić   1969: Vjekoslav Majer   1970: Nikola Šop   1971: Miroslav Feldman   1972: Šime Vučetić   1973: Novak Simić   1974: Marijan Matković   1975: Ranko Marinković   1976: Vladimir Popović   1977: Drago Ivanišević   1978: Joža Horvat   1979: Marin Franičević   1980: Josip Barković   1982: Vesna Parun   1983: Jure Franičević-Pločar   1984: Aleksandar Flaker i Jure Kaštelan   1985: Mirko Božić   1986: Vojin Jelić   1987: Živko Jeličić   1988: Ivan Slamnig   1989: Slobodan Novak   1990: Olinko Delorko   1991: Petar Šegedin   1992: Ivo Frangeš   1993: Srećko Diana   1994: Nikola Miličević   1995: Rajmund Kupareo   1996: Slavko Mihalić   1997: Ivan Kušan   1998: Miroslav Slavko Mađer   1999: Vesna Krmpotić   2000: Stanko Lasić   2001: Ivo Brešan   2002: Gajo Peleš   2003: Viktor Žmegač   2004: Josip Tabak   2005: Irena Vrkljan   2006: Miroslav Šicel   2007: Nedjeljko Fabrio   2008: Zvonimir Mrkonjić   2009: Milivoj Solar   2010: Ivan Aralica   2011: Nikica Petrak   2012: Luko Paljetak   2013: Tonko Maroević   2014: Zvonimir Majdak   2015: Pavao Pavličić   2016: Dubravko Jelčić

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 2326151778209018130006
  • LCCN: n80042039
  • ISNI: 0000 0001 1438 8868
  • GND: 121040070
  • SUDOC: 067715176
  • BNF: cb14570557c (podaci)
  • BIBSYS: 90733069
  • NKC: js2011625086
  • CONOR.SI: 24629091