Katepanat Italija

Katepanat Italija (grčki: κατεπανίκιον Ἰταλίας; italijanski: Catepanato d'Italia) bila je provincija, odnosno upravan oblast Bizantskog Carstva u 11. i 12. vijeku koja se sastojala od nekoliko tema na području današnje južne Italije. Sjeverna granica joj je otprilike odgovarala liniji između Monte Garganoa i Salernskog zaliva. Iako su se Amalfi i Napulj nalazili sjeverno od te linije, formalno su priznavali bizantsko sizerenstvo, odnosno predstavlja dio Katepanata.

Nastala je 965. kada je uspostavljena nova tema Lukanija, uz već postojeću Longobardiju, a tadašnji strategos (vojni guverner) Barija imenovan prvim katepanom. Postojala je sve do 1071. kada su Normani osvojili Bari, a s njime i posljednji trag bizantske vlasti u Italiji.

Godine 1166. je titulu katepan nakratko preuzeo Gilbert, grof od Gravine, dobivši je od sicilijanske kraljice Margaret od Navarre.

Po njoj nosi ime današnja oblast Capitanata (provincija Foggia).

Historija

Katepanat Italije osnovan je nakon pada Ravennskog egzarhata 751. godine. Održao se sve do 1071. kada su Normani osvojili poslijednje bizantsko uporište u na Apeninskom poluotoku, grad Bari. Obuhvaćao je teritorije današnje južne Italije, Sicilije, Sardinije i Korzike. Sicilju, Sardiniju i Korziku zauzeli su Arapi, a južna Italija je stalno bila pod pritiskom Svetoga Rimskog carstva, ali su je ipak osvojili Normani.

U početku je stalno gubio teritorije, kao i prefektura Ravenna i Ravennski egzarhat prije njega. Svoje najznačanije uporište, Siciliju izgubio je u borbi sa arapskim Abasidskim kalifatom 829. godine. Arapi ili u tom području poznatiji kao Saraceni osvojili su 858. godine Bari, središte bizantske uprave u Italiji. Bizantinci su ga vratili 878. i tada počinje malo teritorijalno širenje. Svoj vrhunac dosegao je početkom 11. stoljeća, pod Makedonskom dinastijom. Car Bazilije II. Bugaroubojica osvojio je cijelu južnu Italiju 1021. i porazio je cara Svetog Rimskog carstva, Henrika II. Njegov nasljednik Roman III. Argir osvojio je 1038. istočni dio Sicilije. Tada je Katapanat bio na vrhuncu moći. Obuhvaćao je, dakle cijelu južnu Italiju (gradove Bari, Rhegium, Amalfi, Tarent i ostale) i istočni dio Sicilije (gradove Sirakuzu, Messinu i Taorminu). Međutim, tokom carevana Konstantina X. Duke Bizantinci su gubili teritorije u južnoj Italiji, a poslijednji teritorij, grad Bari potpao je pod normansku vlast 1071. za carevanja Romana IV. Diogena. Normani su nastavili osvajati i osvojili su Siciliju. Tako su utemeljili kraljevstvo kojim vladao kralj Roger II. (1130.)

Arapsko osvajanje Sicilije i rekonkvista

Arapsko osvajanje ovog ne tako veliko otoka trsjalo je 829. - 902. Arapi su napad počeli na zapadu udarivši na Palermo koji je pao. Arapima se olakšalo osvajanje te su prodrli na istočnu obalu. Opsjeli su Sirakuzu, ali je nisu uspjeli osvojiti. Tek 878. otpor je u drugoj opsadi Sirakuze popustio.

Arapima se sad odupirala tek Taormina, ali poprilično uspješno imajući u vidu da nije bila u centru pažnje u Konstantinopolisu. Tako je odoljevalja gotovo 25 godina, sve dok je 902. nisu Arapi osvojili. Rekonkvista je počela kada je car Bazilije II. Bugaroubojica dokrajčijo Samujlovo carstvo (1018.) i učvrstio svoj položaj u Italiji (1021.) planirao osvojiti otok. Messina je vraćena 1025./6.,ali je novi car Konstantin VIII. obustavio napade. Pod komandom Georgeja Maniakesa (1038. - 1043.) Bizantinci su vratili Sirakuzu i Taorminu pod svoju vlast. Ali,Maniakes je tokom bitke protiv cara Konstantina IX.]] smrtno pogođen strjelicom. Tako je ponovo osvajanje Sicilije završilo.