Marksizam-lenjinizam
Marksizam-lenjinizam je termin koji označava ideologiju utemeljenu na Lenjinovim i boljševičkim interpretacijama učenja i razmišljanja Karla Marksa i Fridriha Engelsa. Marksizam-lenjinizam posebno je uzeo maha od 1920-ih godina pošto ga je kao svoju temeljnu ideologiju prihvatila Komunistička internacionala.
Istorijat termina
Marksizam-lenjinizam je kao zasebnu ideologiju predstavio Staljin u svom delu „Pitanja lenjinizma“.[1] Za vreme vladavine Staljina, marksizam-lenjinizam je bio službena ideologija Sovjetskog Saveza.[2]
Marksizam-lenjinizam se zasniva na centralizovanom, jednopartijskom političkom sistemu, koji autoritarnim metodama teži izgradnji uređenja socijalne pravde. Postoje različite varijante ove političke ideologije u zavisnosti od zemlje u kojoj se ova politička ideologija javila kao vladajuća.
Nakon sovjetsko-kineskog razlaza, komunističke partije Sovjetskog Saveza i Kine, svaka od njih tvrdila je da je jedini intelektualni naslednik marksizma-lenjinizma. U Kini je Mao Cedung smatrao da je prilagodio marksizam-lenjinizam kineskim uslovima, što je uskoro postalo poznato pod terminom „marksizam-lenjinizam-maoizam“ ili skraćeno „maoizam“. Neke partije, poput Komunističke partije Filipina ili peruanskog Sendera Luminosa, promovisale su ideju da je maoizam napredniji stupanj marksizma.
U Severnoj Koreji, marksizam-lenjinizam je službeno napušten još 1977. godine u korist ideje Džuče. Međutim, do danas se ovu zemlju još uvek ubraja u tabor „marksističko-lenjinističkih zemalja“ zbog njenog karakterističnog jednopartijskog političkog i etatističkog ekonomskog uređenja.
U ostalim današnjim jednopartijskim zemljama, Kubi, Laosu, Vijetnamu i Nepalu (gde maoisti čine značajan deo vlade), službena ideologija vladajućih partija je marksizam-lenjinizam, iako je svaka od tih zemalja teoriju prilagodila uslovima prakse.
Levičarska kritika marksizma-lenjinizma
Socijaldemokrate, demokratski socijalisti, anti-autoritarni komunisti, anarhisti i neboljševički marksisti ne podržavaju "marksističko-lenjinistički" pristup izgradnji antikapitalističkog društva.
Savremeni marksisti smatraju "marksizam-lenjinizam" iskrivljenjem i izopačenjem plemenitih ideja Marksa i Engelsa o socijalnoj pravdi, jer oni nisu bili protiv političke demokratije tokom izgradnje antikapitalizma.[3] U Kritici Gotskog programa, Građanskom ratu u Francuskoj, Manifestu i drugim radovima Marks ukazuje da se antikapitalistički preobražaj treba učiniti u obliku demokratskog političkog režima, te da je prvi cilj "osvajanje demokratije".
U ovim delima, Marks na jezgrovit način govori, između ostalog, o državi, i daje skicu tranzicijske države koja je demokratska radnička vlast. U toj skici, nema mesta za logore, streljanje i proterivanje. Antikapitalistička izgradnja je suprotna vladavini partijske elite i autokratskim odnosima u ekonomskoj sferi. Marks piše o tome da je oslobođenje radništva delo samog radništva (a ne male konspirativne organizacije profesionalnih revolucionara), o tome da je sloboda pojedinca uslov slobode svih, te o tome da je Pariska komuna uzor antikapitalističke izgradnje.
U Građanskom ratu u Francuskoj Marks analizira iskustvo Pariske komune iz 1871. i ocenjuje da je to konačno pronađeni politički oblik oslobođenja radničke klase. „Konačno pronađeni oblik oslobođenja radničke klase“ je vlast koja je razvijala mehanizme direktne demokratije u politici i ekonomiji, koja je uvela radničko samoupravljanje, poštovala različita, pa i suprotna politička mišljenja, te dozvolila demokratsko takmičenje različitih stranaka na izborima, koja je pretvorila predstavničko telo u vrhovnu vlast, spojivši zakonodavnu i izvršnu funkciju u njegovim rukama, te ukinula stajaću vojsku i birokratiju.[4]
Izvori
Vidi još
- Komunizam
- Maoizam
- Staljinizam
Spoljašnje veze
- Definicija marksizma-lenjinizma na marxists.org
- Fundamentals of Marxism–Leninism Arhivirano 2010-01-27 na Wayback Machine-u Sovjetski priručnik koji pojašnjava marksizam-lenjinizam
- Leninist Ebooks Arhivirano 2015-01-26 na Wayback Machine-u
- Aleksandar Spirkin. Fundamentals of Philosophy Arhivirano 2011-11-06 na Wayback Machine-u. Moskva: Progres, 1990.
- p
- r
- u
- Marksistička filozofija
- Klasna borba
- Proleterski internacionalizam
- Komunistička partija
- Marksizam
- Lenjinizam
- Marksizam-lenjinizam
- Maoizam
- Juche
- Trockizam
- Titoizam
- Lijevi komunizam
- Komunizam savjeta
- Anarhistički komunizam
- Religijski komunizam
- Kršćanski komunizam
- Eurokomunizam
- Svjetski komunizam
- Bezdržavni komunizam
- Anarhizam
- Antikapitalizam
- Anti-komunizam
- Anti-revizionizam
- Demokratski centralizam
- Diktatura proletarijata
- Radničko samoupravljanje
- Odumiranje države
- Historija komunizma
- Komunistički genocid
- Komunistička država
- Komunistički simbolizam
- Kritike komunizma
- Luksemburgizam
- Ljevica
- Nacionalni komunizam
- Naučni komunizam
- Naučni socijalizam
- Nova ljevica
- Novi komunizam
- Post-komunizam
- Primitivni komunizam
- Komunizam i religija
- Socijalizam
- Staljinizam
- Socijalističke ekonomije
- Sovjetski savez