Prostaglandin

E1 - Alprostadil
I2 - Prostaciklin

Prostaglandini su članovi grupe lipidnih jedinjenja koji nastaju enzimatskim putem masnih kiselina, i koji imaju važne funkcije u telu životinja. Svaki prostaglandin sadrži 20 atoma ugljenika, čime je obuhvaćen prsten sa 5-ugljenika.

Oni su intermedijari koji izazivaju niz jakih fizioloških efekata, kao što je regulacija kontrakcije i relaksacije glatkog mišićnog tkiva.[1] Prostaglandini nisu hormoni, nego su autokrini ili parakrini, lokalno dejstvujući molekulski glasnici. Oni se razlikuju od hormona po tome što se oni ne proizvode na posebnim lokacijama nego na mnogim mestima u telu. Takođe, njihove ciljne ćelije su prisutne u neposrednoj blizini mesta njihovog izlučivanja (kojih ima mnogo).

Prostaglandini, zajedno sa thomboksanima i prostaciklinima, formiraju prostanoidnu klasu masnih kiselina i derivata, koja je podklasa eikosanoida.

Funkcija

Poznato je deset prostaglandinskih receptora na raznim ćelijskim tipovima. Prostaglandini su ligandi ove potfamilije 7TM receptora, G-protein-spregnuti receptori. Ti receptori se nazivaju DP1-2, EP1-4, FP, IP1-2, i TP, npr. DP1-2 receptori vezuju PGD2).

Raznovrsnost receptora ukazuje na činjenicu da prostaglandini dejstvuju na niz ćelijskih tipova i da imaju raznovrsne efekte, kao što su:

Prostaglandini su potentni ali imaju kratak polu-život pre nego što su inaktivirani ili izlučeni.

Tipovi

Ovo je upoređenje raznih tipova prostaglandina, prostaglandin I2 (PGI2), prostaglandin E2 (PGE2), i prostaglandin F (PGF).

Tip Receptor Funkcija
PGI2 IP
PGE2 EP1
EP2
EP3
Nespecifikovano
PGF FP

Reference

  1. ^ Nelson, Randy F. (2005). An introduction to behavioral endocrinology. Sunderland, Mass: Sinauer Associates. стр. 100. ISBN 0-87893-617-3. 
  2. ^ а б Rang, H. P. (2003). Pharmacology (5th изд.). Edinburgh: Churchill Livingstone. стр. 234. ISBN 0-443-07145-4. 
  3. ^ Fabre JE, Nguyen M, Athirakul K, Coggins K, McNeish JD, Austin S, Parise LK, FitzGerald GA, Coffman TM, Koller BH. Journal of Clinical investigation, 2001, 107:603
  4. ^ Gross S,Tilly P, Hentsch D, Vonesch JL, Fabre JE. Journal of Experimental Medicine, 2007, 204:311

Literatura

  • Rang, H. P. (2003). Pharmacology (5th изд.). Edinburgh: Churchill Livingstone. стр. 234. ISBN 0-443-07145-4. 
  • Nelson, Randy F. (2005). An introduction to behavioral endocrinology. Sunderland, Mass: Sinauer Associates. стр. 100. ISBN 0-87893-617-3. 

Spoljašnje veze

  • Prostaglandins на US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
Prostaglandin на Викимедијиној остави.
  • p
  • r
  • u
Endokrine
žlezde
Hipotalamusno-
hipofizni
Hipotalamus
Posteriorno hipofizni
Anteriorno hipfizni
Nadbubrežna osovina
Tiroidna osovina
Gonadalna osovina
Druge endokrine
žlezde
Neendokrine
žlezde

M: END

anat/phys/devp/horm/cell

noco(d)/cong/tumr, sysi/epon

proc, lek (A10/H1/H2/H3/H5)

  • p
  • r
  • u
Tipovi lipida
Proste masti
Geometrija
Masne kiseline
Fosfolipidi
Steroidi
Sfingolipidi
Eikozanoidi
  • p
  • r
  • u
Prekurzor
Prostanoidi
Prostaglandini (PG) i
analozi
Prekurzor
H2
Aktivni
D/J
D2
E/F
E2 (Dinoproston): Enprostil · Sulproston

E1 (Alprostadil): Mizoprostol · Gemeprost

F (Dinoprost): Bimatoprost · Karboprost · Latanoprost · Tafluprost · Travoprost · Unoproston
I
I2 (Prostaciklin/Epoprostenol): Beraprost · Iloprost · Treprostinil
Tromboksani (TX)
A2 · B2
Leukotrieni (LT)
Prekurzor
Inicijalni
A4 · B4
SRS-A
C4 · D4 · E4
Neklasični
Lipoksini (A4, B4· Virodhamin
Po funkciji
bronhokonstrikcija (PGF, TXA2, LTC4, LTD4, LTE4)

vazokonstrikcija (PGF, TXA2, TXB2· vazodilatacija (PGE2, PGI2, LTC4, LTD4, LTE4)

trombociti: indukuje (TXA2) inhibira (PGD2, PGI2· leukociti: indukuje (TXA2, LTB4) inhibira (PGD2, PGE2)

Porođaj stimulacija: (PGE2 (Dinoproston), PGF (Dinoprost))
Нормативна контрола Уреди на Википодацима
Државне
  • Шпанија
  • Француска
  • BnF подаци
  • Израел
  • Сједињене Државе
  • Јапан
  • Чешка
Остале
  • Енциклопедија Британика